PRAVNO MIŠLJENJE o člancima: 5., 16., i 17. Ustava Republike Hrvatske

Člankom 5. Ustava Republike Hrvatske propisano je sljedeće:

U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.

Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.“

Tim se člankom Ustava Republike Hrvatske izrijekom zahtijeva usklađenost svih zakona s Ustavom, a ostalih propisa s Ustavom i zakonom.

Mjere koje je propisao Stožer civilne zaštite nisu u skladu s Ustavom, između ostaloga jer ih nije donijelo nadležno i ovlašteno tijelo u formi u kojoj se one donosi.

Niti nadležno i ovlašteno tijelo ne može donositi propise u suprotnosti s člankom 17. Ustava Republike Hrvatske kojim je propisano:

U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčene Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike.

Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili sociiijalno prodrijetlo.

Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti prijema odredbi Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijesti.“

U Republici Hrvatskoj nije proglašeno ratno stanje, niti stanje neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, kao niti stanje velikih prirodnih nepogoda.

Ustav Republike Hrvatske ne pruža osnov za ograničenje ljudskih prava za vrijeme pandemije ili za vrijeme epidemije, čak niti u slučaju da su epidemija i pandemija proglašene na temelju Ustava i Zakona.

Kada bi Ustav Republike Hrvatske pružao osnov za ograničenje ljudskih prava za vrijeme pandemije ili epidemije, ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijesti.

Bilo da je u pitanju prisilno nošenje zaštitnih ili medicinskih maski, prisilno cijepljenje ili prisilno nanošenje bilo kakvih sredstava na kožu kojima se drugog prisiljava na unošenje neželjenih supstanci interdermalnom apsorpcijom, krše se ljudska prava ograničenjem prava na život, zabrane mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, pravne određenosti kažnjivih djela i kazni, slobode misli, savjesti.

Dakle, Ustav je nadređen svim zakonskim i podzakonskim propisima, slijedom čega se donošenjem Zakona o dopuni Zakona o sustavu civilne zaštite (“Narodne novine” broj: 31/2020, a koji je temelj za donošenje svih odluka Stožera civilne zaštite RH, ne može zaobići procedura kojom se ograničavaju slobode i prava zajamčena Ustavom, s obzirom na to da bi isto ugrozilo pravni poredak Republike Hrvatske koji upravo za izvanredne stituacije poput ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države te velikih prirodnih nepogoda Ustavom predviđa način na koji se mogu ograničiti slobode i prava predviđena Ustavom (iako, kako je ranije navedeno, do danas nije proglašeno niti jedno od tih stanja).

U konkretnom slučaju, niti jedna mjera Stožera civilne zaštite RH nije donesena na način predviđen odredbom čl. 17. st. 1. Ustava iako Hrvatski sabor nije prestao s radom od dana donošenja prve mjere Stožera civilne zaštite RH pa do danas, slijedom čega bi se u konkretnom slučaju trebao sastati i odlučiti o svim ograničenjima prava i sloboda zajamčenih Ustavom dvotrećinskom većinom. Tek u slučaju da se Hrvatski sabor ne može sastati, eventualne mjere kojima se ograničavaju slobode i prava zajamčena Ustavom (osim prethodno navedenih koje se nikada ne smiju ograničiti) donosi predsjednik Republike Hrvatske na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, a ne kako je u konkretnom slučaju bilo, odlukom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, uz supotpis načelnika Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova.

Nadalje, odredbom čl. 16. Ustava propisano je:

„Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

Svako ograničenje slobode i prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.“

S obzirom na to da u konkretnom slučaju mjere koje su sadržane u odlukama Stožera civilne zaštite RH  (u svezi s nošenjem maski za lice ili medicinskih maski) nisu propisane zakonom, odnosno nisu propisane odredbom čl. 47. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj: 79/2007, 113/2008, 43/2009, 130/2017, 114/2018 i 47/20; dalje: ZOZPOZB) ni odredbom čl. 18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj: 47/20), zatim odredbom čl. 22. a. Zakona o sustavu civilne zaštite („Narodne novine“ broj: 82/15, 118/18 i 31/20; dalje: ZOSCZ), a niti odredbom čl. 49. st. 2. ZOZPOZB kojom je određeno da se mjere dezinfekcije primjenjuju na kliconoše i bolesnike, a ne na cjelokupno stanovništvo u Republici Hrvatskoj, kao što to je to određeno odlukama, prvi uvjet za donošenje mjera kojim se ograničavaju slobode i prava zajamčena Ustavom nije ispunjen.

Zatim, drugi uvjet koji mora biti ispunjen je taj da mjera koja se donosi i koja ograničava slobode i prava zajamčena Ustavom mora služiti legitimnoj svrsi. U konkretnom slučaju, Stožer civilne zaštite navodi kako su sve mjere donesene radi zaštite zdravlja građana RH. Međutim, samo navođenje da je mjera donesena radi legitimne svrhe, ne znači da je to samo po sebi tako slijedom čega se u istom konzumira i treći uvjet, a to je da je upravo mjera koja je donijeta odgovarajuća za postizanje konkretne legitimne svrhe – zaštite zdravlja. S obzirom na to da nije dokazano da nužna mjera nošenja maski za lice ili medicinskih maski postiže navedeni cilj – zaštitu zdravlja, onda ista ne služi legitimnoj svrsi. Pored navedene činjenice da nije ispunjen niti treći uvjet, ističe se kako iz samih uputua HZJZ-a nošenje maski za lice ili medicinskih maski ugrožava zdravlje čovjeka, slijedom čega je u potpunosti nesnovano donijeti mjeru u svrhu zaštite zdravlja čovjeka ako upravo ta mjera šteti zdravlju čovjeka[1].

Četvrti uvjet koji mora biti ispunjen je taj da je donošenje mjere kojom se ograničavaju slobode i prava zajamčena Ustavom razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.  S obzirom na to da se mjere sadržane u odlukama Stožera civilne zaštite RH odnose na sve osobe na području RH, već su iz te činjenice protivne odredbi čl. 16. Ustava. Nadalje, kada one i ne bi bile primjenjive na cijelo područje RH, moralo bi se udovoljiti načelu razmjernosti, odnosno tome da postoji reciprocitet između realne opasnosti (bolesti COVID-19) i posljedica koje uzrokuje nametanje obveze nošenja maski za lice ili medicinskih maski .

S obzirom na to da nošenje maski za lice ili medicinskih maski uzrokuje štetne posljedice, a ne otklanja mogućnost obolijevanja od COVIDA-19, propisane mjere nisu u skladu s naravi potrebe za ograničenjem.

Pravni tim inicijative Prava i slobode


[1] Na web stranici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo https://www.hzjz.hr/priopcenja-mediji/tko-ne-treba-nositi-masku-izuzece-od-obveze-nosenja-maske/ navodi se sljedeće:

Ponekad se nakon dužeg nošenja maski mogu javiti promjene na koži lica, posebno kod ljetnih vrućina. U takvim slučajevima neophodna je dosljedna higijena lica i pravilno nošenje maske:

– operite lice nježno sapunom i vodom, i to dva puta dnevno

– zamijenite masku ako je vlažna ili oštećena

– nosite masku preko nosa i usta – ne samo preko usta

U slučaju jače izraženih promjena na koži lica, javite se liječniku obiteljske medicine ili pedijatru.“

U Preporuci za korištenje maski za lice, medicinskih i zaštitnih maski objavljenoj od strane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Verzija P1 od 24. travnja 2020. godine (dalje: Preporuka) navodi se sljedeće:

„Međutim, nošenje jednokratnih maski na javnim mjestima na kojima se ne može održavati sigurnosna udaljenost, npr. javni prijevoz, trgovine prehrambenih proizvoda ili čak na radnom mjestu, moglo bi pomoći smanjenju širenja virusa SARS-CoV-2. Maske mogu podići svijest o fizičkoj udaljenosti i zdravstveno osviještenom ponašanju.“

„Upute za proizvođače                                                                                                                                                                                                                               

Na deklaraciji se mora navesti sirovinski sastav i upute za održavanje, a pri opisu ili reklamiranju maske voditi računa o tome da se ne stvori dojam da je riječ o medicinskom proizvodu ili zaštitnoj opremi.“

„Na vanjskoj strani maske potencijalno se može naći virus. Kako bi se spriječila kontaminacija ruku, treba izbjegavati dodirivanje vanjske strane maske.

Nakon skidanja masku treba odložiti u vrećicu ili slično i dobro je zatvoriti ili je odmah oprati. Kako bi se spriječila pojava plijesni, nije preporučljivo masku dugo čuvati zatvorenu nakon nošenja.“

Leave a comment